Disfazija
ŠTA JE DYSPHASIA?
Razvojni jezički poremećaj RJP (eng. developmental language disorders – DLD)
ili Specifični jezički poremećaj (SJP) je termin (eng. Specific language impairment) kojim se definiše poremećaj u razvoju jezika koji nije uslovljen oštećenjem sluha, sniženim intelektualnim sposobnostima, cerebralnom patologijom, emocionalnim poremećajima ili teškom socijalnom deprivacijom (Leonard, 2000). Razvojni jezički poremećaj se označava i terminom specifični poremećaj jezika ili razvojna disfazija (dysphasia), koji je dominantan na našim prostorima, ali se ovaj termin više ne koristi u inostranoj literaturi (Milošević & Vuković, 2010).
Disfazija je razvojni jezički poremećaj koji se ispoljava u vidu nemogućnosti razvoja govora i jezika – dete ne govori ili su u govoru prisutne izrazite nepravilnosti (ekspresivni tip) i nemogućnosti razumevanja jezika (receptivni tip) – dete ne razume govor i nije u mogućnosti da ga produkuje. Dete sa disfazijom zaostaje samo u razvoju jezičkih sposobnosti u odnosu na decu tipičnih sposobnosti.

Kao uzrok razvojnog jezičkog poremećaja navodi se odloženo sazrevanje centralnog nervnog sistema koji uzrokuje smetnje u razvoju jezičkih sposobnosti, auditivnom procesiranju a koji dalje onemogućavaju razvoj govora i jezika.
Smatra se jednim od najčešćih jezičkih poremećaja u ranom detinjstvu te statistički podaci pokazuju da se disfazija javlja kod 7% dece. Problemi u ovoj zoni razvoja čine interakciju teškom, te nemogućnost deteta da komunicira vremenom ga izoluje, što vodi ka dubljim smetnjama na socijalnom, emocionalnom i planu ukupnog razvoja. Kroz komunikaciju dete izražava svoje misli i osećanja, traga za novim informacijama pa je govor istovremeno neophodan u procesima socijalizacije. Poseban akcenat stavlja se na posledice razvojnog jezičkog poremećaja u učenju novih jezičkih veština koje se uočavaju tek pri polasku deteta u sistem obrazovanja. Nepravovremen i neadekvatno usmeren tretman ostavlja posledice u jezičkom razvoju koje će značajno kompromitovani novostečene veštine čitanja, pisanja i računanja.
DISFAZIJA JE JEZIČKI POREMEĆAJ KOJI SE ADEKVATNO METODOLOŠKI USMERENIM TRETMANOM PREVAZILAZI!
KAKO SE ISPOLJAVA?
Odsustvo govornog jezika uočljivo je od najranijeg detinjstva.
Karakteristike ovog poremećaja su:
- uočljivo kašnjenje faze brbljanja i oglašavanja
- odsustvo pojave prve reči do uzrasta od 18.meseci;
- nesposobnost formiranja rečenice na uzrastu od 2 godine i 6 meseci;
- otežano je usvajanje novih reči, razvijanje rečnika,
- smetnje u prizivanju reči;
- izostanak razvoja većine grupe glasova – artikulacija glasova je izrazito nepravilna te je govor nerazumljiv za užu socijalnu sredinu
- izostavljanje delova reči ili njihova zamena,
- pogrešna upotreba ili nekorišćenje gramatičkih oblika (kao što su predlozi, zamenice, članovi, padeži i vremena).
- smetnje u razumevanju i usvajanju prostornih odnosa
Kod dece sa razvojnim jezičkim poremećajem tipično se ispoljavaju izmenjeni obrasci razvoja pojedinih lingvističkih kategorija. Drugim rečima, dolazi do značajnog kašnjenja i smetnji u razvoju pojedinih elemenata jezičke strukture gde neki jezički elementi mogu biti razvijeniji od drugih. Smetnje se mogu javiti i u više aspekata jezičkih sposobnosti, uključujući fonološke, morfološke, gramatičko-sintaksičke, leksičko-semantičke i pragmatske, tako da deca sa razvojnim jezičkim poremećajem nisu u mogućnosti da razvijaju maternji jezik uprkos tipičnom razvoju i sociokulturnim mogućnostima.
Upotreba neverbalnih poruka (kao što su osmeh i gestovi), unutrašnjeg jezika kao i sposobnost socijalnog komuniciranja bez reči, uglavnom je neoštećena. Uprkos nerazvijenom govoru dete komunicira kompenzujući nedostatak govora upotrebom gestova, mimike ili neverbalne vokalizacije.
Kod razvojne disfazije receptivnog tipa – razumevanje govora je ispod očekivanog nivoa za mentalni uzrast deteta. Karakteristike ovog poremećaja daju težu kliničku sliku:
- neodazivanje na ime do prvog rođendana (bez upotrebe neverbalnih poruka);
- nesposobnost da se do 18. meseca identifikuje nekoliko prostih predmeta;
- nesposobnost da se do druge godine izvrše prosti nalozi;
- ozbiljan zastoj u razvoju ekspresivnog govora;
- nesposobnost razumevanja gramatičkih struktura;
- ponavljanje jezika koji se ne razume;
- odstupanja u socijalnom razvoju koje se javlja kao posledica nerazumevanja govora okoline;
- visok nivo udruženih socioemocionalnih poremećaja i poremećaja ponašanja.
Spontanim razvojem deca sa disfazijom nisu u stanju da razviju složene jezičke sisteme.
Međutim, to ne podrazumeva da svaki odložen početak razvoja govora i jezika nužno podrazumeva dijagnozu razvojne disfazije. Odložen početak govorno-jezičkog razvoja javlja se i u sklopu drugih razvojnih poremećaja, kao što su intelektualna ometenosti, neurološka oštećenja, slušna oštećenja, sindromi, pervazivna patologija, te se savetuje psihološki, neurološki pregled i pregled ORL specijaliste.
Naučno je dokazan visok nivo povezanosti disfazije i disleksije stoga je pravovremeno i stručno tretiranje jezičkih poremećaja u ranoj dobi od presudnog značaja za dalji obrazovni razvoj i učenje čitanja i pisanja. U Centru Logomedika koriste se jedinstveni i posebni logopedski programi u ovoj oblasti.
KAKO SE DIJAGNOSTIKUJE?
Disfaziju dijagnostikuje isključivo logoped uzimanjem anamnestičkih podataka od roditelja i primenom standardizovanog testa za srpski jezik – Novih Reynell razvojnih jezičkih skala – NRDLS-SR pomoću koga će logoped izmeriti sposobnost razumevanja i produkcije maternjeg jezika i na osnovu rezultata doneti odluku o dijagnozi.
DISFAZIJU DIJAGNOSTIKUJE ISKLJUČIVO LOGOPED
Da bi se postavila dijagnoza razvojne disfazije, jezičke sposobnosti deteta treba da odstupaju dve standardne devijacije ispod proseka, a neverbalne sposobnosti do jedne standardne devijacije u odnosu na prosek. Stoga je neophodno koristiti standardizovane merne instrumente.
KAKO SE LEČI? (Logopedske terapijske procedure)
ŠTA JE TRETMAN UZ PRIMENU DLS – audiolingvistički tretman?
Nakon određivanja jezičke funkcionalne dobi deteta pristupa se Programu zone narednog razvoja.
Sprovođenjem kontinuiranog audiolingvističkog tretmana primenom logopedskih instrumenata u prvim mesecima postiže se faza progovaranja i početak razvoja jezika.
Terapijske procedure za nerazvijen govor
Obuhvataju: opšte stimulativni trening uz savetovanje roditelja o tome kako detetu stimulisati govor, koja su pravila vođenja ”dijaloga”- reč i gest, kako reagovati na detetove gestove i kako ih verbalizovati, popunjavanje verbalnim znakom gest deteta, analizom i sintezom jezičkog sadržaja kome je dete izloženo; postupno formiranje prve rečenice kao potpunog verbalnog iskaza od dve reči, artikulacijski i prozodijski pravilno, leksičko-semantički i gramatički adekvatno; formiranje nukleusne strukture jezika; korišćenje digitalnog auditivnog procesora (Digitalni logopedski set).
Terapijske procedure za usporeni govorno-jezički razvoj
- Obuhvataju: opšti stimulativni trening uz savetovanje roditelja;
- Demonstriranje pravilnih modela logomotorike;
- Auditivna stimulacija za glas, reč i diskurs kroz digitalni signalni procesor (Digitalni logopedski set);
- Usvajanje novih leksema i davanje semantičke podloge i usvajanje značenja reči;
- Razvijanje rečeničnih konstituenata kroz procese diskriminacije i diferencijacije s ciljem povećanja dužine rečeničnog iskaza;
- Demonstriranje pravilnih modela izgovora glasa koji se koriguje.
- Stimulacija jezičkih sposobnosti neophodnih za učenje čitanja i pisanja
Tretmani se sprovode individualno (2-3 puta nedeljno).
Copyright by Neda Milošević, logoped
Izvor:
- Milosevic, N., Vukovic M. (2010). Articulation‐Phonological Deficits in Children with Specific Developmental Language Impairment. In Special education and Rehabilitation, Science and/or practice, Thematic collection of papers (edited by Nedovic, G., Rapaic, D., Marinkovic, D.), Sombor, Society of Special Educators and Rehabilitators. 437–454.
- Milošević, N., Vuković, M. (2011). Leksičko-semantičke sposobnosti kod dece sa specifičnim jezičkim poremećajem, Specijalna edukacija i rehabilitacija. Beograd, Vol.10 (3-3), 435-445.
- Milosevic, N., Vukovic, M. (2011). Grammar and syntactic deficit in children with specific development language impairment. Jornal of special education and rehabilitation, Macedonia, Vol 12 (3-4), 50-58.
- Milošević, N., Vuković, M. (2016). Fonološka sposobnost kao determinanta definiranja i interpretacije fonološkog poremećaja. Hrvatska revija za rehabilitacijka istraživanja. Vol.52, No.1.
- Milosevic, N., Vukovic, M. (2017). Rapid naming in children with specific language impairment and in children with typical language development. Journal of special education and rehabilitation, Macedonia, Vol 18 (1-2), 42-54.
- Milosevic, N., Vukovic, M. (2017). Awareness Of Rhyme In Preschool Children With Specific Language Impairment And Without Language Difficultiess . Croatian Journal Of Education-Hrvatski časopis za odgoj i obrazovanje.
- Milosevic, N., Vukovic, M., Ristic, I. (2022). Phonemic awareness as an indicator of preliteral abilities in serbian speaking children with and without specific language impairment. Teaching Innovations. Vol.35 No.1, p. 118-131, DOI: 10.5937/inovacije2201118M.