Radno vreme: pon–pet 8–20, sub 8–16

ARFID – kada izbirljivost u ishrani prerasta u poremećaj hranjenja: savremena klasifikacija, dijagnostika i terapijski pristup

, Blog

Razumevanje ARFID-a zahteva mnogo više od posmatranja toga šta dete jede. Potrebno je razumeti zašto dete odbija hranu, kakve posledice takvo ponašanje ima na njegov razvoj i zdravlje i koji faktori održavaju teškoće hranjenja.

Nova era u razumevanju poremećaja hranjenja

Savremeno razumevanje poremećaja hranjenja kod dece značajno se promenilo tokom poslednjih godina. Posebno važan korak predstavlja uvođenje nove dijagnoze ARFID (Avoidant/Restrictive Food Intake Disorder), odnosno poremećaja izbegavajućeg i restriktivnog unosa hrane.ARFID je prvi put uveden u DSM-5 klasifikaciju Američkog psihijatrijskog udruženja 2013. godine, dok je u Međunarodnoj klasifikaciji bolesti, ICD-11 Svetske zdravstvene organizacije, prepoznat kao zasebna dijagnostička kategorija.U ICD-11 klasifikaciji nosi oznaku 6B83.Ova promena predstavlja važan pomak u prepoznavanju dece i odraslih koji imaju izražene teškoće u ishrani, ali čije restriktivno ponašanje nije povezano sa željom za gubitkom telesne mase ili nezadovoljstvom izgledom tela.ARFID se, za razliku od anoreksije nervoze, ne zasniva na strahu od gojenja ili poremećenom doživljaju sopstvenog tela.

Šta je zapravo ARFID?

ARFID podrazumeva izbegavanje ili ograničavanje unosa hrane koje dovodi do značajnih nutritivnih, zdravstvenih ili psihosocijalnih posledica.Da bi se postavila dijagnoza, restriktivni obrazac ishrane mora dovesti do najmanje jedne od sledećih posledica:

  • značajnog gubitka telesne mase ili izostanka očekivanog napredovanja u telesnoj masi i rastu;
  • značajnog nutritivnog deficita;
  • zavisnosti od enteralne ishrane ili oralnih nutritivnih suplemenata;
  • značajnog narušavanja psihosocijalnog funkcionisanja.

Važno je razumeti da dete sa ARFID-om ne mora nužno biti pothranjeno ili imati nisku telesnu masu. Dete može imati odgovarajuću telesnu masu, ali istovremeno unositi veoma ograničen broj namirnica i imati ozbiljne nutritivne deficite.Drugim rečima, normalna telesna masa ne isključuje ARFID.

Tri najčešća obrasca ispoljavanja ARFID-a

U kliničkoj praksi prepoznajemo tri karakteristična obrasca, koji se mogu preklapati.1. Senzorna osetljivost na hranuDete izbegava namirnice zbog njihovih senzornih karakteristika:

  • teksture;
  • mirisa;
  • ukusa;
  • boje;
  • izgleda;
  • temperature.

Neka deca prihvataju isključivo hranu određene teksture, boje ili proizvođača. Promena načina pripreme ili čak izgled namirnice na tanjiru može izazvati izrazito odbijanje.

Kod značajnog broja dece sa ARFID-om u osnovi nalaze oralno-senzorne i senzomotorne teškoće, što pomera fokus sa samog hranjenja ka širim mehanizmima senzorne obrade, motoričkog planiranja i razvoja oralnih funkcija.

2. Nedostatak interesovanja za hranu i ishranuKod ove dece prisutni su smanjen interes za hranu, slab apetit ili nedovoljno prepoznavanje osećaja gladi.Dete često ne pokazuje inicijativu za obrok, brzo gubi interesovanje za jelo, zahteva podsticanje i često jede veoma male količine. 3. Strah od negativnih posledica konzumiranja hraneOvaj obrazac može nastati nakon neprijatnog iskustva, kao što su gušenje, povraćanje, bol ili druga neprijatna reakcija povezana sa hranjenjem.Dete razvija strah od određenih namirnica ili samog procesa jedenja. Ponekad se strah proširuje i na hranu koju je ranije bez problema prihvatalo.Ova tri obrasca nisu međusobno isključiva. Jedno dete može istovremeno imati izraženu senzornu osetljivost, nizak interes za hranu i strah od neprijatnih iskustava tokom jela.

ARFID nije isto što i razvojna izbirljivost u ishrani

Jedna od najvažnijih dilema u kliničkoj praksi jeste razlikovanje uobičajene razvojne izbirljivosti od poremećaja hranjenja.Mnoga deca tokom razvoja prolaze kroz faze odbijanja novih namirnica, neofobije i selektivnosti u ishrani. Takvo ponašanje samo po sebi ne predstavlja poremećaj.Međutim, kada ograničavanje unosa hrane dovodi do nutritivnih posledica, ugrožava rast i razvoj ili značajno narušava svakodnevno funkcionisanje deteta, ne možemo ga posmatrati kao prolaznu fazu.Kod ARFID-a problem nije samo u tome što dete ne želi da proba brokoli ili odbija određenu namirnicu. Problem je u intenzitetu, trajanju i posledicama restriktivnog obrasca ishrane.Takođe, zabrinutost roditelja zbog izbirljivosti, bez posledica po zdravlje ili funkcionisanje deteta, nije dovoljna za postavljanje dijagnoze ARFID-a.

 Svako dete sa ARFID-om je izbirljivo u ishrani, ali nije svako izbirljivo dete dete sa ARFID-om. Kada selektivnost dovodi do nutritivnih, razvojnih ili psihosocijalnih posledica, govorimo o ARFID-u, a ne o uobičajenoj izbirljivosti u ishrani.

ARFID i pedijatrijski poremećaj hranjenja (Pediatric Feeding Disorder – PFD) Posebno je važno razlikovati ARFID od pojma Pediatric Feeding Disorder (PFD).PFD predstavlja multidimenzionalni koncept pedijatrijskog poremećaja hranjenja, definisan konsenzusom stručnjaka 2019. godine.Podrazumeva neadekvatan oralni unos hranljivih materija, koji nije primeren uzrastu deteta i traje najmanje dve nedelje.PFD se sagledava kroz četiri međusobno povezana domena:

  1. Medicinski domen – zdravstvena stanja i medicinske komplikacije koje utiču na hranjenje.
  2. Nutritivni domen – neadekvatan unos hranljivih materija, nutritivni deficit i ograničenost ishrane.
  3. Domen veština hranjenja – teškoće u oralno-motoričkim sposobnostima, žvakanju, gutanju i upravljanju hranom.
  4. Psihosocijalni domen – ponašanje tokom obroka, interakcija deteta i roditelja, izbegavanje hrane i stres povezan sa hranjenjem.

Ova četiri domena omogućavaju sveobuhvatniju procenu deteta. ARFID i PFD nisu sinonimi. Mogu se javljati nezavisno jedan od drugog, ali kod pojedine dece mogu postojati istovremeno.Na primer, dete može imati izražene oralno-motoričke teškoće, neadekvatno žvakanje i negativna iskustva tokom hranjenja, a posledično razviti izbegavanje hrane i restriktivan obrazac ishrane.Upravo zato je važno da se procena ne zaustavi na prepoznavanju simptoma, već da obuhvati i mehanizme koji su doveli do teškoća.

Zašto je procena oralno-motoričkih i senzornih sposobnosti važna?

Kod dece sa teškoćama hranjenja nije dovoljno proceniti samo broj namirnica koje prihvataju.Potrebno je sagledati:

Dete koje izbegava određene teksture ne mora nužno imati isključivo senzornu teškoću. Ponekad iza odbijanja stoji nedovoljno razvijena veština žvakanja, neprijatno iskustvo ili kombinacija više faktora.Zato je važno razumeti da odbijanje hrane može biti posledica stvarne teškoće, a ne samo ponašanja koje treba promeniti.

Ko treba da učestvuje u dijagnostici i tretmanu?

ARFID i drugi poremećaji hranjenja zahtevaju individualizovan i multidisciplinaran pristup.U zavisnosti od kliničke slike, tim mogu činiti:

Uloga logopeda posebno je značajna kada je potrebno proceniti oralno-motoričke sposobnosti, žvakanje, gutanje i funkcionalne veštine hranjenja.Terapijski pristup mora biti zasnovan na individualnom profilu deteta. Ne postoji univerzalna metoda koja odgovara svakom detetu sa ARFID-om.U zavisnosti od dominantnih teškoća, intervencija može obuhvatiti postepeno proširivanje repertoara hrane, rad na senzornim reakcijama, razvoj oralno-motoričkih veština, smanjivanje straha od hrane i podršku u regulaciji ponašanja tokom obroka.Posebno je važno izbegavati prisiljavanje deteta na konzumiranje hrane i pristupe koji mogu dodatno povećati strah, stres i averziju prema obrocima.

Zašto je stručna osposobljenost terapeuta hranjenja presudna?

Sve veće prepoznavanje poremećaja hranjenja dovelo je i do porasta interesovanja za edukacije iz ove oblasti.Međutim, pohađanje kratkog kursa ili radionice ne znači automatski da je neko osposobljen za samostalnu procenu i tretman složenih poremećaja hranjenja.Terapeut hranjenja mora imati odgovarajuću osnovnu stručnu kvalifikaciju, poznavati razvojne procese, anatomiju i fiziologiju hranjenja, oralno-motoričke funkcije, senzornu obradu, nutritivne potrebe i moguće medicinske komplikacije.Dodatne edukacije i sertifikacije, kao što su TalkTools programi, mogu predstavljati značajan deo stručnog usavršavanja, posebno u oblasti oralno-motoričkog razvoja i terapijskih postupaka.Ipak, nijedan pojedinačni sertifikat ne zamenjuje osnovno stručno obrazovanje, kliničko iskustvo i sposobnost prepoznavanja granica sopstvene kompetentnosti.Roditelji imaju pravo da znaju ko radi sa njihovim detetom, koje kvalifikacije poseduje i na kojim stručnim principima zasniva terapiju.

Na kraju: Iza svakog odbijanja hrane postoji razlog koji treba razumeti

Savremena klasifikacija poremećaja hranjenja omogućava nam da preciznije prepoznamo i razumemo decu koja se suočavaju sa ozbiljnim teškoćama u ishrani.ARFID nas podseća da ograničen unos hrane nije uvek prolazna razvojna faza, niti je svako odbijanje hrane pitanje volje ili ponašanja.Iza teškoća mogu stajati senzorna osetljivost, nedostatak interesa za hranu, strah od negativnih posledica hranjenja, oralno-motoričke teškoće ili njihova kombinacija.Naš zadatak nije da dete naučimo da jede po svaku cenu. Naš zadatak je da razumemo zbog čega ne može ili ne želi da jede određenu hranu, prepoznamo faktore koji utiču na njegovo hranjenje i obezbedimo odgovarajuću stručnu podršku.

Jer uspešna terapija hranjenja ne počinje pitanjem: "Kako da nateramo dete da jede?", već pitanjem: "Šta nam dete svojim ponašanjem tokom hranjenja zapravo govori?"

Autor: Prof. dr Neda Milošević Dedakin Ukoliko su vam potrebne konsultacije sa logopedom pozovite nas +381 65 225 2220 Vračar; +381652252221 Novi Beograd

Pročitajte i ovo

, Blog

Šta je zaista cilj ABA tretmana?

Od naučenih odgovora do funkcionalnih veština u svakodnevnom životu Dete ide na tretmane mesecima. Ali da li roditelji znaju šta ono trenutno uči…

, Blog

Kome je potrebna terapija hranjenja?

Kada hranjenje postane svakodnevna borba Kada govorimo o hranjenju i potencijalnim poteškoćama koje se u okviru ove aktivnosti mogu javiti, možda bi…