Radno vreme: pon–pet 8–20, sub 8–16

Šta je zaista cilj ABA tretmana?

, Blog

Od naučenih odgovora do funkcionalnih veština u svakodnevnom životu

Dete ide na tretmane mesecima. Ali da li roditelji znaju šta ono trenutno uči, zašto je baš ta veština važna i kako se procenjuje napredak? Odgovori na ova pitanja govore mnogo više o kvalitetu programa nego sam broj sati provedenih na terapiji.

ABA tretman nije samo rad za stolom

ABA tretman nije niz zadataka koje dete treba da izvrši zato što mu je terapeut to rekao. Kvalitetan program polazi od individualne procene i pitanja: šta je ovom detetu sada najpotrebnije da bi bilo samostalnije i uspešnije u svakodnevnom životu?

Za jedno dete prioritet može biti da samostalno zatraži željeni predmet, za drugo da zatraži pomoć ili pauzu, a za treće da nauči da sačeka, učestvuje u igri, oblači se ili prati instrukcije važne za bezbednost. Veštine koje uči treba da imaju stvarnu funkciju kod kuće, u vrtiću, školi, prodavnici i na igralištu. Cilj se ne bira samo zato što se očekuje da ga dete određenog uzrasta već zna.

Mirno dete nije cilj ABA tretmana

Jedna od zabluda jeste da ABA ima za cilj da dete bude poslušno: da mirno sedi, ne protestuje i izvršava svaki zahtev odraslog. Međutim, odsustvo protesta samo po sebi nije pokazatelj kvalitetnog napretka. Važno je da dete ima načine da izrazi potrebe, napravi izbor, odbije nešto što ne želi i zatraži podršku.

Kada dete vrišti kako bi prekinulo aktivnost, nije dovoljno pitati kako da zaustavimo vrištanje. Potrebno je razumeti šta ponašanjem pokušava da postigne ili izbegne i koju funkcionalnu veštinu možemo da ga naučimo. To mogu biti reči, gestovi ili drugi oblici komunikacije: „Pauza“, „Pomozi mi“, „Neću“ ili „Gotovo“. Cilj nije samo promena ponašanja, već povećanje mogućnosti deteta da komunicira i samostalno funkcioniše.

Ako dete govori, da li mu je ABA potrebna?

Roditelji često navode da dete zna boje, slova, broji do sto, imenuje predmete ili ponavlja rečenice. Sve su to važne veštine, ali govoriti nije isto što i funkcionalno komunicirati. Dete može imati bogat rečnik, a da mu je teško da spontano zatraži pomoć, kaže da nešto ne želi, postavi pitanje, ispriča događaj ili podeli interesovanje sa drugom osobom.

Zato nije dovoljno pitati koliko reči dete zna. Važnije je šta tim rečima može da uradi u svakodnevnom životu. ABA može biti korisna kada postoje konkretne veštine ili obrasci ponašanja na kojima je potrebno sistematski raditi, ali odluka o pristupu i ciljevima zavisi od individualne procene. Kada je reč o govoru, jeziku i komunikaciji, uloga logopeda je ključna. Povezivanje logopedskih znanja i principa analize ponašanja može pomoći da dete nauči da reči koristi spontano, smisleno i u odgovarajućim situacijama.

Kako znamo da tretman daje rezultate?

Napredak se ne procenjuje samo utiskom da je dete „bolje“. U ABA pristupu prikupljaju se podaci: koliko često dete koristi veštinu samostalno, koliko mu je podrške potrebno i kako se ponašanje menja tokom vremena. Ako rezultati izostaju, potrebno je preispitati cilj, motivaciju, način podučavanja i veštine koje prethodno treba razviti. Program treba prilagoditi detetu, a ne dete programu.

Jednako važna je generalizacija. Veština nije dovoljno usvojena ako je dete pokazuje samo u kabinetu, sa jednim terapeutom. Želimo da je koristi sa različitim ljudima, na različitim mestima i upravo onda kada mu je potrebna. Postoji velika razlika između „dete zna na tretmanu“ i „dete ume da koristi naučeno u životu“.

Pet pitanja koja svaki roditelj može da postavi ABA terapeutu

Šta moje dete trenutno uči?

Tražite konkretan cilj, na primer: „Učimo dete da samostalno zatraži predmet ili aktivnost koju želi“, umesto opšteg odgovora „Radimo komunikaciju“.

Zašto je ova veština važna baš mom detetu?

Pitajte kako će cilj pomoći detetu u svakodnevnim situacijama i zašto je sada prioritet.

Kako merite napredak?

Zatražite objašnjenje kako se prate samostalnost, potrebna podrška i promene tokom vremena.

Šta radite ako dete ne napreduje?

Važno je da postoji plan za analizu prepreka i prilagođavanje programa, a ne samo čekanje da prođe još vremena.

Da li dete ovu veštinu koristi i van terapije?

Razgovarajte o tome kako se veština prenosi u porodicu, vrtić, školu i druge svakodnevne situacije.

Zaključak: merilo uspeha je funkcionalna promena

Kvalitet ABA tretmana ne bi trebalo meriti samo brojem sati, količinom urađenih zadataka ili time koliko je dete mirno tokom rada. Važno je šta je dete naučilo, da li tu veštinu koristi samostalno i koliko mu ona olakšava svakodnevni život. Roditelj ne mora da poznaje stručnu terminologiju da bi razumeo program svog deteta — ali ima pravo da zna šta se uči, zašto, kako se meri napredak i šta se menja kada rezultati izostanu.

Cilj nije dete sa što više naučenih odgovora. Cilj je dete koje ima više mogućnosti da komunicira, bira, učestvuje i bude samostalnije.

Ukoliko su vam potrebne konsultacije sa logopedom, ABA terapeutom, psihologom ili defektologom pozovite nas +381 65 225 2220 Vračar; +381652252221 Novi Beograd

Autor: Bojana Drobnjak, BCBA, master logoped

Logomedica ABA Centar  |  Logopedija • ABA • Funkcionalna komunikacija

Pročitajte i ovo

, Blog

Kome je potrebna terapija hranjenja?

Kada hranjenje postane svakodnevna borba Kada govorimo o hranjenju i potencijalnim poteškoćama koje se u okviru ove aktivnosti mogu javiti, možda bi…