Terapeut hranjenja se ne postaje pohađanjem nekoliko kurseva: šta roditelji treba da znaju pre nego što izaberu terapeuta?

Kada dete ima teškoće sa hranjenjem, roditelji se često nalaze u veoma osetljivoj i iscrpljujućoj situaciji. Brinu, traže pomoć, čitaju preporuke, obilaze stručnjake i nadaju se da će pronaći osobu koja će razumeti njihove probleme i pomoći njihovom detetu.
U toj potrazi postoji jedno pitanje koje roditelji nikada ne bi smeli da preskoče:
Ko je osoba kojoj poveravam svoje dete i kakve kompetencije poseduje za rad u oblasti terapije hranjenja?
Terapija hranjenja nije oblast u kojoj se stručnjak postaje nakon nekoliko jednodnevnih ili višednevnih kurseva, seminara ili neformalnih edukacija. Nije dovoljno prisustvovati predavanju, dobiti potvrdu o učešću i potom se predstavljati kao terapeut hranjenja.
Posebno je važno razlikovati edukacije koje sprovode međunarodno priznati i organizovani programi, sa jasno definisanim kriterijumima obuke i sertifikacije, od neformalnih i nelicenciranih edukacija koje organizuju ili vode osobe čije sopstvene kvalifikacije i ovlašćenja za edukovanje drugih nisu jasno proverljivi.
Postoji velika razlika između toga da ste nešto čuli, da ste pohađali edukaciju i da ste osposobljeni za samostalan klinički rad.
Šta zapravo znači biti edukovan za terapiju hranjenja?
Terapija hranjenja predstavlja kompleksnu oblast koja zahteva dobro poznavanje razvoja deteta, senzorne obrade, oralno-motoričkih veština, fiziologije hranjenja, oralne faze gutanja, razvojnih odstupanja i medicinskih faktora koji mogu uticati na hranjenje.
Terapeut mora da poseduje odgovarajuće osnovno stručno obrazovanje, dodatna znanja, kliničko iskustvo i sposobnost da proceni kada je potrebno uključiti druge stručnjake.
Poznavanje jednog terapijskog pristupa ne znači automatski da osoba poseduje sve kompetencije potrebne za procenu i tretman različitih teškoća hranjenja.
TalkTools – proverite šta sertifikat zaista znači
Programi poput TalkTools imaju svoje obrazovne strukture, kriterijume i načine potvrđivanja završenih edukacija.
Kod TalkTools pristupa važno je proveriti koji je konkretan nivo edukacije završen, kakav dokument je izdat i da li je osoba stekla odgovarajući sertifikacioni status. Potvrda o pohađanju kursa nije isto što i sertifikacija za određeni nivo rada.
Roditelji imaju pravo da znaju da li terapeut poseduje sertifikat, potvrdu o prisustvu ili neku drugu vrstu dokumenta.
Sertifikati nisu tajna
Jedan od osnovnih principa profesionalne odgovornosti jeste transparentnost.
Ako se terapeut predstavlja kao sertifikovani stručnjak za određeni terapijski pristup, njegove kvalifikacije treba da budu proverljive. Dokumentacija o završenim edukacijama i stečenim sertifikatima treba da bude dostupna roditeljima na uvid.
Nema razloga da se kvalifikacije skrivaju, da se izbegavaju konkretni odgovori ili da se različiti nivoi edukacije predstavljaju kao ista stvar.
Roditelji imaju pravo da pitaju:
Koje je vaše osnovno stručno obrazovanje?
Koje ste edukacije iz terapije hranjenja završili?
Ko je organizator i izdavalac sertifikata?
Da li ste završili samo kurs ili posedujete i odgovarajuću sertifikaciju?
Da li je edukator koji vas je obučavao imao odgovarajuće ovlašćenje da sprovodi tu edukaciju?
Može li se vaša kvalifikacija proveriti kod organizatora programa?
Dete nije prostor za eksperimentisanje
Teškoće sa hranjenjem mogu imati različite uzroke i zahtevaju individualnu procenu i pažljivo planiran tretman. Ne postoji jedna metoda koja odgovara svakom detetu, niti je dovoljno poznavati samo jedan terapijski pristup.
Dobar terapeut poznaje granice svojih kompetencija, sarađuje sa drugim stručnjacima, prepoznaje kada je potrebna dodatna medicinska procena i kontinuirano unapređuje svoje znanje.
Roditelji ne bi trebalo da biraju terapeuta samo na osnovu fotografija, objava na društvenim mrežama, preporuka ili impresivnih naziva edukacija.
Tražite dokaze. Proveravajte kvalifikacije. Pitajte za sertifikate.
Jer terapeut hranjenja se ne postaje samoproklamovanjem, prisustvom na nekoliko kurseva ili izdavanjem potvrda na edukacijama čiji stručni i sertifikacioni status nije nacionalno odobren.
Profesionalnost se dokazuje znanjem, kompetencijama, kliničkim iskustvom, transparentnošću i odgovornošću prema detetu.
Roditelji ne poveravaju terapeutu samo obrok svog deteta. Poveravaju mu njegov razvoj, zdravlje i dobrobit. To poverenje mora da bude zasluženo.
Koje je osnovno obrazovanje terapeuta hranjenja?
Još jedno pitanje koje roditelji često zanemaruju jeste osnovno stručno obrazovanje osobe kojoj poveravaju dete.
Terapija hranjenja je multidisciplinarna oblast, ali procena i tretman teškoća hranjenja i gutanja zahtevaju specifična znanja iz anatomije i fiziologije orofacijalnog sistema, oralno-motoričkog razvoja, senzorne obrade, razvoja komunikacije i bezbednosti gutanja.
U zavisnosti od vrste teškoća, ključnu ulogu u proceni i tretmanu najčešće imaju logopedi i lekari odgovarajućih specijalnosti, uz saradnju sa drugim članovima multidisciplinarnog tima.
Važno je razumeti da sama diploma iz pedagogije ili drugog defektološkog profila ne predstavlja kvalifikaciju za samostalno sprovođenje terapije hranjenja. Isto tako, nijedna diploma sama po sebi ne zamenjuje specifičnu edukaciju, kliničko iskustvo i kompetencije potrebne za rad u ovoj oblasti.
Roditelji zato ne treba da se zadovolje opštom titulom „terapeut hranjenja", već da provere konkretno osnovno obrazovanje, stručne kompetencije i dodatne kvalifikacije osobe koja radi sa njihovim detetom.
Autor: Prof. dr Neda Milošević Dedakin Ukoliko su vam potrebne konsultacije sa logopedom pozovite nas +381 65 225 2220 Vračar; +381652252221 Novi Beograd